Kad je bilo pitanje da li će me roditelji pustiti da idem za Ameriku, tata me je prvi pustio iako nikad za 23 godine nije bio razdvojen od mene duže od mesec dana. 2 meseca posle mog odlaska on je
imao moždani udar, doktori su ga otpisali i ja sam se bez razmišljanja vratila posle par dana. Čula sam kako doktor mojoj mami kaže da je situacija veoma kritična, da se ne nada mnogo, onda sam uplakana ušla kod njega u sobu, drhtala kad sam ga videla onako bespomoćnog i priključenog na aparate, ali sam smogla snage i pričala mu koliko ga volim i da ćemo svuda ići zajedno… Jutro posle
toga on se probudio iz kome. Mama je verovala da ću ga vratiti u život i to se i desilo. Eh ta roditeljska ljubav…